Tehničke pojedinosti potražite sami. Ja ću pokušati da vam dam jako uprošćen prikaz.
Jeste li čitali Poovu priču „Pad kuće Ašer“? Ili ste možda gledali ekranizaciju iz 1928? E pa ovo je mnogo gore... Jedan od najtežih filmova koje sam ikad gledao.
Priča je prosta:
Roni je muškarac srednjih godina koji se nakon vremena provedenog u zatvoru zbog zlostavljanja maloljetnog dječaka vraća naizgled uobičajenom životu u kući svoje majke. Čovjek bez ambicija, ne voli žene i osjeća se bolesno. Njegov život je pravi pakao.
Leri je bivši policajac koji iza sebe ima jako tešku prošlost. Smisao njegovog života je borba protiv perverznjaka kakav je Roni i prijateljske fudbalske utakmice sa bivšim kolegama i Bredom. Rođeni gubitnik kakav je Leri ništa ne može da dovede do kraja.
Bred je završio pravo, ali nikako ne uspijeva da postane advokat. Oženjen je sa Keti, izuzetno sposobnom djevojkom koja pravi dokumentarce i jako mnogo vremena provodi na poslu. Zbog toga neko mora da čuva njihovog trogodišnjeg sina Arona. Od početka se zna ko u toj kući nosi pantalone. Dok se Bred bori sa svojom infantilnošću i obavezama oko djeteta, Keti se bori sa svojim sumnjama. Može li takav brak da bude srećan?
Sara je magistar engleske književnosti, bez posla i sa obavezama oko svoje trogodišnje kćeri Lusi. Nesrećno udata za Pirsa, čovjeka koji se bavi advertajzingom (tj. brendiranjem, kako on voli da kaže) i previše vremena provodi na internetu u potrazi za „onim“ sadržajem, i zarobljena u zabavištu sa drugim ženama, pokušava da se izbori sa malograđanštinom koja je okružuje i pronađe avanturu koja će učiniti da se opet osjeća živom.
Šta će se desiti kada se svi oni nađu na jednom mjestu? Da li će pad o kome smo pričali na početku rezultirati njihovom propašću ili nada i dalje postoji? Šta je uzrok usamljenosti svih ovih ljudi koje je sudbina spojila? I hoće li se ona do kraja filma okončati? Postmodernistička ljubavna priča smještena u realno vrijeme. Osvrnite se malo oko sebe, ko zna koliko ovakvih ljudi poznajete!
Scenario je napisan po priči izvjesnog Toma Perota (http://www.tomperrotta.net/). „Little Children“ je još jedan dokaz da su najuspjeliji filmovi upravo ekranizacije književnih djela.
Nadam se da sam uspio barem malo da vas zainteresujem i da ćete doći u priliku da odgledate ovaj film.
Jako bih volio da čujem utiske...
Sve su u početku kratke. Onda odlučim da ih "samo još jednom pročitam, ispravim greške i bacam ih na forum". I onda se oduže... 
). Izvini, dođe mi nekad da se odbračunam sa filmskom industrijom... 
