Bluesko wrote:A sto se Tite tice... Jedna od najboljih fora koje sam cuo u zivotu je ona Neletova,kad je na jednom koncertu Pusenja riknulo pojacalo i on se razdere u mikrofon "Ljudi,crk`o Marsal" i uhvate ga drotovi i zabrane im nastupe....verovatno su ga malo i naplavili,kao bio i u zatvoru malkice....Kralj

Da, ali to su prvo radili Idoli (3-4 godine ranije; 1981, ako se ne varam). Interesantno je da to tada nikome nije zasmetalo. A Pušenje je tu foru forsiralo na čitavoj turneji, ali nikome nije zapalo za uvo do Rijeke (ne znam zašto). Kažu da nije bio u zatvoru, ali su ih maltretirali u vezi nastupa.
Hajde da malo razgovaramo o njima, kad smo ih već pomenuli. Da pokušamo da nađemo neki smisao propadanju. Kratko i jasno: Pušenje je jedan od mojih omiljenih bendova. Oni su svirali rok, ali onaj pravi rok!

Pušenje se raspalo, a šta je sa rokenrolom? Ne bih rekao da je propao...

Postoje tri nova Pušenja: Nele i No Smoking Orkestar, Sejo i sarajevsko Pušenje i na kraju, ali ne manje važno, Elvisovo zagrebačko Pušenje. Ne znam neki bend da se raspao na više tako različitih dijelova.
Imao sam priliku da slušam svaku od ovih muzičkih grupacija i da dođem do nekih zaključaka:
Nele i Kusturica nisu Zabranjeno Pušenje i nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa istim! Problem sa Neletom je to što on nikad NIJE BIO Pušenje, kao što je u javnosti predstavljeno. Koristio je Sejovu genijalnost, svoju nevjerovatnu harizmu i jako dobre muzičare sa kojima je radio i stvorio je ime sebi i grupi.
Elvis nikad nije ni bio Pušenje, on je bio samo gost. Čovek je car! Možda ne ostavlja takav utisak kada se posmatra sa strane, ali kada se malo bolje pogleda njegov rad, vidi se koliko je on bio značajan u tom čitavom pravcu zvanom "Novi primitivizam". Btw, na njegovom koncertu sam prvi put shvatio koliko su zapravo PRS gitare univerzalne (svirali su na njoj sve, od panka do regea

).
Sejo Sekson... Srce i duša ove kultne grupe.

I dalje mi nije jasno šta je bilo u pitanju kada je odlučio da se povuče u sjenku i mjesto prepusti Neletu.

Posledni put sam ga gledao prije par nedjelja u Domu omladine i odavno se nisam tako osjećao! Sve te priče da Nele jedini može da napravi dobru atmosferu i da jedini može da interpretira stare pjesme na način koji će se dopasti publici neću ni da komentarišem. Da, nedostaje mi Neletov glas u nekim situacijama, ali posle samo par pjesama, Sejo sa publikom može da radi šta hoće! Da mi je tada rekao: "Matija, idi na Japan i okončaj taj stogodišnji sukob između Japana i Crne Gore!", ja bih bez razmišljanja krenuo i razbio ih! Energija koju Sejo sa sobom nosi je ogromna i šteta je negirati je zbog nekih starih sukoba koji su van svake pameti.
1997. godina je prekretnica u radu ove velike grupe. No Smoking Orkestar objavljuje album "Ja nisam odavle", a Sejo sa svojom ekipom snima "Fildžan viška". Tada je bilo jasno ko je kakvu stazu izabrao. Da li je to bilo propadanje? Ne, prije bih rekao da je to evolucija. Upravo ono što se desilo rokenrolu. Uvijek će, u moru raličitih pravaca i žanrova, postojati neko ko će ići onom utabanom stazom i držati rokenrol u životu. Ne kažem da je ta staza i najbolja, naravno da treba istraživati. Ali oni koji skrenu sa nje su najčešće oni koji ne mogu da prate ostale. Pojede ih mrak prije no što stignu da se vrate. Čast izuzecima, naravno. Ali njih je premalo da bi uopšte opstali.
Toliko od mene...
