e svaka ti cast za ovaj post, ne bi moglo bolje da se kaze.
Dusane za post.. Eh kada bi vise ljudi razmisljalo kao ti, sve bi bilo ok...
Ja se sve nadam da ce neka televizija tipa B92 poceti da forsira neku rok muziku jer u svim ostalim sferama glume neku urbanost i kopiraju zapad...pa se nadam mozda ce poceti da forsiraju i neke rok bendove, mozda ce nastati neka kuca koja ce da izdaju samo rok stvari kao grand sto se brine za narodnjake..ne znam...toliko mi je krivo zbog muzicke situacije u zemlji da sam poceo sam da se tripujem u tom fazonu, kako bih ja vratio rok na staru stazu...
Eh da samo posedujem neku tv stanicu..
Hvala ljudi.
Inače to za B92, verovatnoća da se nešto takvo desi je otprilike... Recimo da koliko god bilo popularno mrzeti pink kod ljudi koji vole rock, pre će da se dogodi da Mitrović osnuje rock izdavačku kuću i napravi takvu emisiju na svojoj TV, nego B92. B92 mora da bude cool ili popularan a pošto rock nije niti "urban" niti za masu koja bi gledala velikog brata, njima je to nezanimljivo. Mislim na rock koji bi zanimao mase, naravno, ne na jako kul bendove jako kul izdavačkih kuća o kojima jako kul novinari ,misle da su jako kul ali ih glup narod ne razume.
sinisake wrote:I jos nesto, posto je Dushan vec skriboman, i to jako naostren na ''alternativu'', ja bih ga zamolio da napise jedan tekst na temu (srpske) alternative, ili da barem na jednom mestu sakupi misli o istoj, iz raznih postova, u kojima je, i pored silne objektivnosti

, lepo znao da pljucne po njoj...
Ja sam skriboman, ali možda i zato [to je jako te[ko preneti ugao gledanja sa svim detaljima, a i po ovome što si rekao, očigledno neke stvari izađu drugačije nego što ja to mislim, ili pokušavam da kažem. Nije problem u Koji na primer, samom. Jer je on imao i dobre trenutke. Problem je u politici, ideološkom postavljanju koje u nešto što nije pri čemu su za većinu Kojini najbolji i najbesmisleniji radovi u potpuno istoj ravni jer 1. Ne razlikuju 2. Nije im bitno da li je dobro - bitno im je da je "cool". To jest, kao u slikarstvu, kod starih majstora je bilo lako videti da li je neko dobar ili loš slikar. Što smo bliže modernoj umetnosti a sve dalje od zanata, sve je teže razlikovati modernog umetnika i prevaranta koji prodaje maglu. Ili recimo domaći punk rock. Iza Punk-a mora da stoji neka ideologija buntovništva, a kod nas je svirati punk rock najveći konformizam, tu je publika, to je prihvatljivo kao urbano i kul, nije potrebno znati svirati, nije potrebno voditi računa o imidžu, ako izgledaš kao da si upravo ustao, još bolje. Ili alternativa: kakva je to alternativa koja je usmerena na to da NI SLUČAJNO ne pretenduje na mainstream? I koja se po muzičkoj formi tako izražava da većina ljudi to ne razume? Ne napadam ja alternativne bendove, ja napadam sindrom u kome je nametnuto da je nešto vrednost zbog forme a ne sadržaja. ideja alternative se sastoji u njenom imenu: Biti alternativan znači nuditi nešto za šta ti misliš da je bolje od trenutnog mainstream-a. Napolju je to bilo jednostavno i jasno: Dobra alternativa na kraju u 99% slučajeva postane ili novi mainstream ili dobije kultni status i samim tim takođe ima svoju armiju fanova. Ako je neko bio loša alternativa, zaborave ga. (Mislim naravno na suštinsko značenje reči "Alternative" jer danas postoje nebuloze, npr "Alternativni rock". Kako je to alternativno ako je svaki dan na TV-u i prodaje se u velikim tiražima pri čemu bendovi liče jedni na druge?)
Dakle nije problem u nekom "x" bendu ovde. To su uglavnom sve dobri i pozitivni ljudi koji rade muziku onako kako oni misle. Uglavnom. Ali ti isti ljudi često prave muziku koja se negde zagubi na pola puta ka svom cilju. Onda to neko izda i gura i dobiješ situaciju da se u novinama i na festivalima redovno pojavljuju bendovi koji su jedva prodali trocifren broj CD-a zadnjeg albuma. Ali su "kul", "Urbani". Naravno kako je onda validno pričati o tome kako ovde ljudi "Ne cene pravu muziku" kad je ono što je ponuđeno poptuno impotentno muzički?
Dakle, ne pokušavam uperiti prstom u jabuku i reći "vidi, ta jabuka je trula, i ona je kriva, zato su istrulile i ostale", nego govorim o sistemu koji favorizuje trule jabuke iako od njih mogu samo da istrule i ostale, i koji onda naknadno pokušava stvoriti utisak kao da je trulost "cool". To ti je kao kad se uzmu pare od pivare i onda jedna TV pravi emisije u kojima se priča o DJ-evima koji se dovode. I onda raja misli kako je DJ kultura najbitnija na terenu. A samo se radi o tome da je jeftinije platiti DJ-a i organizovati neko veče pa strpati u bulju pare od sponzora, nego sve potrošiti na strani bend, koji više košta. Naravno onda na kraju ostaje medijski stvoriti utisak kako je najvažnija stvar na planeti upravo taj DJ, jer treba opravdati to trpanje para u džepove.
Ajd, valjda sam sad objasnio gde upirem prstom.
Pre svega u viziji i u produkciji. Ali nećemo sad o viziji... Na svakih pet sekundi, pesma menja svoj (s)misaoni tok, a produkcija joj majstorski pomaže u tome. Svi Kojini albumi imaju taj 3D kvalitet koji do danas nema ni jedno naše izdanje - semplovi, šum, promene frekventnog spektra (potpomognute pedalama, naravno), promene aranžmana. "Zeleni Zub na Planeti dosade" i "Nova iznenađenja..." Koja je naročito voleo da realtime menja miks doboša, tu je neprevaziđen. Scratch. Repeat. Noise. Doppler effect. Pa skidanje i stavljanje delayja na trube. Pa na različita mesta u zvučnom prostoru postavljene replike sa ŠOPa. Semplovanje sebe samog (stari albumi umiksovani u nove). I još koliko toga! Uopšte ne preterujem kad kažem da, kod nas, do danas ta složenost produkcije nije prevaziđena.
Preteruješ. Prvo Koja ne zna toliko o produkciji, da zna, ne bi iza sebe ostavljao ONAKO snimljene albume kao što je ona saobraćajna nesreća od Elekt. Org. albuma. Drugo, kad imaš samo nekoliko zvučnih elemenata, bubanj, bas sa efektom, vokal i kad imaš free formu, ostaje jako puno zvučnog prostora da se zezaš sa bilo kakvom vrstom efekata, ali to nije tehnički teško ili ultimativno umeće. Ali ono što je najbitnije i zašto mislim da je veliki prodavac magle: Koja napravi neku pesmu koja je odlična. Odmah za njom na albumu ide nešto što je u stvari samo zbirka od nekoliko drum pattern-a, tri rifa na bas-u, slučajnog eksperimentisanja sa pedalama i ponavljanja jedne, ne baš specijalno maštovito smišljene rečenice. Teško se može reći da je to dobro. E sad možemo pričati o tome, koliko je moguće imati percepciju o tome. Bilo je nekih "šaljivih" eksperimenata kad su u galerijama moderne umetnosti između bitnih slika kačili nešto što bi nastalo tako što su slučajno razmazane boje, i davali kritičarima da napišu nešto. Ispostavilo se da je najveći broj kritičara napisao čitave male sastave. Sad da mogu voleo bih iskopati negde na netu tu priču. I u Kojinom slučaju, a tu je jasno da je on talentovan i inteligentan, došlo je do toga da šta god on uradi, dobro ili loše, to je sve dobro, jer je on pobogu, Koja. Koja je legenda. Da se bavi pop muzikom kao čorba, bilo bi lako detektovati šta ne valja a u ovome čime se on bavi, to je već mnogo teže.