Rocket Roll wrote:
Pa pogledaj jednačine, ili izlaz iz J309 na osciloskopu. FETovi imaju "mekše koleno" u zasićenju od silicijuma ali nešto "strmiji" linearni prostor od lampi - na pola su puta. Možeš i da poslušaš neki drajv kao što je ROG Thor - the proof is in the pudding.
Ne smatram da sve lampe treba baciti u smeće ili da su FETovi 1:1 zamena za njih, ali u praksi zvuče zapanjujuće.
Ne smatram ni ja, vec sam se objasnio. Samo ne zelim da mi trandza 'oblikuje' zvuk, zelim samo da ga pojacava u mom hi-fi-ju gde generalno reprodukujes zvuk jelda, koji je po prirodi vrlo kompleksan, onako sa nekog nosaca zvuka. Elem, ne znam zasto pravis neki vecu razliku izmedju FET-a i silicijuma, ogromna fecina FET traznistora je upravo od silicijuma ili njegovih legura. Ono, ogromna, istorijski, da lupim 90-95%. FET, znas i sam, ne oznacava konstrukciju trandze vec samo princip dejstva. Elem, cu probam da uporedim transfernu karakteristuku sa recimo 12AX7 na istom/slicnom rezimu, sta drugo da ti kazem.
Rocket Roll wrote:
Da, prvi faz jeste snimljen slučajno, ali i prva distorzija odnosno prvi fidbek su snimljeni slučajno. Drugo je ciljano napraviti spravu koja proizvodi faz, i smisleno upotrebiti taj zvuk u pesmi. Taj zvuk se ni u prvim danima fazovanja nije smatrao komercijalnim, nečim što treba uvesti u potrošačku muziku, već nečim što zanima eksperimentatore.
Neko je lepo primetio da svaka revolucija u "električnoj muzici" počinje fazom i umire kada je mejnstrim prepozna kao komercijalnu pa je pridavi u moru distorzije. Hendriks, Flojdi, Kobejn, itd.
Faz su u rokenrol - kao i wah - počeli da švercuju džezeri koji su se šezdesetih prislino šaltali na alternativne oblike roka kako bi imali posla: Tomorrow, Quciksilver Messenger Service, cela ta psihodelija. To je razvoj uporedan sa mejnstrim rokom i nema puno veze sa njim. U arhaičnoj je formi preživeo do danas u Džon Skofild obliku & njegovoj upotrebi Rata, a metamorfozirao je na liniji Soft Machine - Radiohead.
Sve to stoji, ne poricem. Udaljili smo se od moje principijelne znatizelje i poceli da razmatramo pojedine pedale i konstrukciju istih. Moja znatizelja je prsoto bila vezana uz pitanje: "sto bre 8 pedala? 10? 12? 20?" A sad, ko fuzz voli nek izvoli. Al onda, sta ce ti 5 fazova? Unless Fuzz is your middle name

.
S druge strane kapiram momenat oko cene. Ali za 12 pedala mozes da kupis jebitacan procesor (ono Lilu Dalas multipas, sve djuture u jednom procu, ali valjanom). E sad, za vise para kupis i odvojene procesore, svaki radi jednu ili par rabota (tipa reverb/delay/chorus). E sad to jeste skuplje, ali je i najkvalitetnija opcija. Kazu ljudi, a i ja sam sklon istom misljenju jer sam ih cuo, da nikakva delay pedala ili analogni delay ne moze da se meri sa TC2290 ili raZnim Lexiconima a o Eventide-u i da ne pricam. Ponavljam, to je jako skupo i za nasu raspravu je bespredmetno (za onu diskusiju o kojoj smo poceli a to je bang for the buck) ali JCM pokusava da me ubedi da je analogni delay (nekog proizvodjaca po njegovom izboru, to mu ostavljam) jaci od ovih navedenih. Nema sanse, ali u ludilu. Zasto, to bi bila tema za novu sekciju na forumu. Drugo, postoji nesto sto na zapadu zovu bigotizam, 'prevrtljivost' je mozda nasa najbliza rec. Koliko nas ima kompletno analognu hi-fi tehniku kod kuce (diskretnu, ne integrisanu u chipove), bilo da su u pitanju skupi FET-ovi i MOSFET-ovi bilo lampe? Znaci, vinil-analogno pojacalo-zvucnik. Retko ko. Svi imaju CD i DVD i digitaln kontrolisane pojacavace ili bar analogne pojacavace sa chipovima (opamp). I nikom ne smeta taj digitalni momenat visoke vernosti zvuka, a on prenosi neverovatno kompleksan audio zapis (citave simfonije na CD-u) ali Boze moj, ovi ne znaju da naprave digitalnu delay tehnologiju. Jedan jedini efekat. Hello? (ovde u stvari ne repartiram nikom, samo se iscudjavam javno).
Iskren da budem, ja sam do skora pljuvao sve sto je digitalno. I sada bih se radije vratio na analogno u snimanju/reprodukciji muzike. Ali, ovi trivijalni uredjaji (delay, reverb, chorus) su sasvuim dobri ako ne i najbolji kandidati za digitalno procesiranje. U pitanju je bas hardver. Nikad ne mozes da imas kontrolu nad tim procesom u analognoj tehnici kao sto mozes u digitalnoj. U analognoj tehnici ne mozes da 'napises program' koji ce savrseno da kreira zeljeni delay. Moras da se petljas sa raznim kolima (danas je sve to u par chipova anyway, nije kao da analogni delay ima revolucionarnu elektricnu komponentu u kolu, jednostavno projektujes kasnjenje tako sto saljes originalni signal kroz niz kondenzatora (ako je u pitanju originalna pasivna izvedba kojoj svi zude) koji skladiste signal i pomeraju ga redom iz jednog u drugi kondenzator sto je uslovljeno opet brojcanikom (clock) koji regulise inkrement pomaka. Prosto ko pasulj, ali kontrola nad takvim uredjajem je mizerna u odnosu na kontrolu koju imas softverski. O delay periodu i da ne pricam, analogni delay je limitiran periodom koju moze da ponavlja, jer se zbog prirode transfera signala isti izoblicava i na posletku degradira (gubi se). Ako vec hoce analogni delay, traka brate, pravac kod Pece na demonstraciju

.
Rocket Roll wrote:
Da, ali ti u stvari kažeš kako gitara sa distorzijom ipak zvuči
bolje (barem za neke stvari) nego "suva" gitara bez distorzije, "onako kako ju je Bog zamislio". Tu ne smemo stati, jer smo zaključili kako se osnovni ton gitare može poboljšati upotrebom efekta, bio on osnovni ili ne. Odatle je samo korak do shvatanja da kompresor, chorus, delay, itd. kao zadatak imaju da poboljšaju ton, a ne da ga pokvare i učine neprirodnim.
A faz je druga dimenzija

Ne nisam to rekao. Daleko bilo. Rekoh da mi 'suva' gitara, bez distorzije, vec slici na klavir. A kad dodam distorziju onda ne. Ali volim da dodam samo lampasku distorziju. Sto se tice efekata, ne znam kako da ti definisem ukratko svoj stav. Efekti su tu po meni, da docaraju (pored osnovnog tona, bio on cistak ili nadrukan) neku zamisao koju imam u glavi. Ali 90% vremena te zamisli pokusavam da docaram muzickim kontekstom, harmonijama i melodijama, a onda mi efekti sluze kao postapalica tu i tamo. Iako imam sve efekte koje je covecanstvo izmislilo (samo digitalnu varijantu uglavnom, ako ne racunamo TS-9 i Wah) ne koristim ih. Slabo ih koristim. Volim ja da slusam Pink FLoyd recimo, ali ne volim da sviram, ono tipa, okinem notu pa kroz delay pola minuta. Jedna nota. To za mene nije muzika u principu. U principu. Kad Pink Floyd to radi, onda jeste, ali u principu nije.
Pokusacu da ti ilustrujem na sledecem primeru, ne secam se koji ga je gitarista svojevremeno prvi put pomenuo. Malo dete moze da svira klavir. Dete od godinu dana. Tako sto ce nekako udariti prsticem neku dirku, i to je to, to je ta nota, nema tu sta. Onda samo nauci kompeksnije zahvate. Ali malo dete ne moze da svira gitaru ili violinu ili klarinet. Potrebna je jeziva koordinacija pokreta obe ruke samo da bi uopste dobio jednu jedinu notu. Da bi je 'proizveo'. Neverovatno kad razmislis. Jedan jedini ton je mnogo komplikovanije proizvesti na vecini zicanih instrumenata (ili duvackih) nego na klaviru. Kad dete opici notu na klaviru, ta nota zvuci isto kao Rubinstajn kad je proizvede. Ali zicani instrumenti se sviraju jezivom borbom sa mehanickim silama.
Slicno i efekti, bar za mene. Svako moze da odsvira jednu notu, ili akord i provuce to kroz efekte i zvuci bajno. Ali ne moze svako da svira bez efekata ili klasicnu gitaru recimo i da to zvuci.
Cista ilustracije radi, tako se to desava u mojoj glavi, a tudje glave postujem

.