Sam si sebi odgovorio. Ti ni jednog momenta ne tražiš svoj ton, nego juriš da ti ton bude kao nečiji ton. Što ne mora da bude pogrešno, ali ne mora da bude ni korisno.Roland Oliver wrote:A na osnovu cega ces da uradis svoj ton?
Ja kad trazim ton na odredjenoj opremi uvek pustim ove majstore i sviram uz njih da vidim koliko sam blizu.
Ako tezgariš, korisno je da znaš da namestiš ton po uzoru na nekoga. Za sve drugo je manje-više neupotrebljivo. Kapiram da neko ko se ozbiljno bavi muzikom mora u sebi da nosi neku ideju o tome kakav je to ton koji želi da proizvede, da u jednom trenutku mora da se odmakne od uzora. Biti repetitor je neizostavna komponenta učenja, a kasnije valjda treba čovek malo i sam da prti neku stazu. Učenje mora da se nastavi i kroz sopstvene pokušaje, ne stalno kroz nečije pokušaje.
Da rasprava ne bi otišla na potpuno pogrešnu stranu, predpostavićemo da je tačna izjava da su Točak i Bata u vreme kada su bili najaktivniji bili ispred svog vremena (šta god to značilo... nisam u fazonu da se sprdam, ali to je toliko rabljena, i toliko elastična fraza, da stvarno ne znam šta bi to tačno trebalo da znači), ali od vremena kada su oni bili najaktivniji, mnogo toga zanimljivog je odsvirano, onako globalno gledano, i oni nisu ispred ovog današnjeg vremena. Stalno se setno osvrtati za prošlim vremenima uopšte nije korisno. Poštovati dostignuća ljudi koji su dali svoj doprinos pre nas je jedno, a imati mešavinu strahopoštovanja i idolopokloničkog tripa je nešto sasvim drugo.
U krajnjoj liniji, poenta je bila da se ovde razmenjuju iskustva, dakle da prepričamo jedni drugima šta smo pod svojim prstima osetili, a ne da se "mlatimo" citatima, i da se pozivamo na autoritet "starina" (tuga je kada je nešto što je staro plafon 40 godina - "starina"). I muzika o kojoj pričamo, i ceo trip oko te muzike, i svi pobrojani velikani jesu deo jedne dosta obimne priče u kojoj ne postoji prestrašeno drhtanje pred gorostasnim autoritetom iz prošlosti, i čisto sumnjam da bi se njima dopalo da ih bilo ko tretira u ovom fazonu. Fuckshit, pa pričamo o žicama za gitaru, ne pričamo o sudbonosnim odlukama...