nebojsak wrote:Dushan S wrote:Ja sam slušo' onog Charlie Parkera, vidi se da je dobar čo'ek taj crnac, ima par dobrih pokušaja, čak mi i liče na pesme, ali đeneralno nema tu muzike.
Uopšte, poznato je da ako neko nešto ne voli i/ili ne razume, može slobodno da proglasi da to nema ni muzičku vrednost.
Napisao čovek lepo da misli samo na rokenrol, nemoj sad tu da podmećeš džezere.
Što se tiče drugog pasusa, pa zar ti to ne radiš ovde sve vreme? Tvoja opsesija neimenovanim buljukom alternativnih džemperlija™ je otprilike jednaka onoj Duliovoj hipsterima

Vidiš ono što želiš da vidiš. Ti pričaš negativno o čitavom žanru, zapravo, kao i o ljudima koji su deo istorije gitare kao instrumenta i muzike uopšte, a ja pričam o tome da u žitu ima kukolja, bez namere da osudim žanr ili da tvrdim da u njemu nema kvalitetnih ljudi što je potpuno različito.
I kakve veze ima da li je samo rock u pitanju, znači ekskluzivno u rok muzici je poznavanje instrumenta kontraproduktivno a u Jazz-u je virtuozitet dozvoljen, to je nešto drugo?
Postoji razlika između Sonic Youth i nekog ko zamišlja da je buka koju proizvodi super fora. Pošto je praviti buku koja ne traži visok stepen organizacije i perfekcije relativno lako, moj komentar je bio da se to zloupotrebljava, da sad ne ponavljam ostalo jer mislim da je sasvim jasno. Moj rezon je da ako nešto ne volim ne znači da to nije jako dobro, ali kao muzičar sa određenom kilometražom i interesovanjem za različite žanrove mogu da nađem objektivne znakove u nečijoj muzici na osnovu kojih se vidi da li je nešto prodaja magle. Svojevremeno sa tokom devedesetih na silu vreteo albume bendova iz Grunge perioda, jer me je nerviralo što mi se baš toliko ne dopada takva muzika. Ni dan danas ne volim Nirvanu ili Pearl Jam, ali nakon što sam odvojio vreme za njih, skapirao sam njihove kvalitete i mane kao i vrednost.
Ako nešto tebi nije muzikalno, a hiljadama ljudi koji poznaju muziku bolje od tebe to predstavlja nešto veoma vredno, postavlja se pitanje da li su svi oni glupi, ili što je mnogo verovatnije ti od tvog nerazumevanja i afiniteta praviš neki stav koji smatraš validnim.
Imao sam jednog drugara, to mi je uvek omiljen primer, koji je mesecima držao jednu Rušdijevu knjigu na stolu, što me je zbunilo jer sam znao da on slabo čita. kad sam ga posle nekog vremena upitao "Kakva je knjiga, kako ti se dopala" njegov odgovor je bio "Ma neka glupa knjiga, ništa ne razumem".
Konačno, kad već pričamo o umetnosti. Postoji anegdota (možda istinita, možda i ne) po kojoj je na času slikanja koji je držao redovno Pikaso, jedan od učenika postavljenu mrtvu prirodu počeo da slika kubistički, da bi se pokazao pred učiteljom. Kad je video rad, Pikaso mu je zgužvao papir, a zatim za desetak minuta hiper realistički nacrtao tu mrtvu prirodu. Onda mu je rekao "Kad budeš mogao ovako da nacrtaš mrtvu prirodu, onda ćeš tek moći da slikaš kubistički".