bancika wrote:ideja mi je bila da napravim spravicu za auto-okidanje koja bi svaki put apsolutno isto okinula zicu. Tako bi se iz eksperimenta izbacio najnepouzdaniji faktor - covek
Znam da si o tome razmišljao, pa pisao si na forumu. Ja sam, naravno, komparaciju magneta počeo od onog što imam, na način na koji mogu. Da bih nešto unapredio, od nečeg prvo moram početi. Opet ponavljam, za ovo što je mene zanimalo, preciznost ne igra ulogu, ali za ubuduće, verovatno ću se i ja zaraziti pravljenjem "okidača". Ali, za početak, napraviću neki minimalni, vrlo šuplji pickguard sa nekim boljim mehanizmom za (lakše) menjanje magneta. Jer ovako na Stratocasteru treba prvo otpustiti žice da bi se skinuo pickguard itd. itd previše vremena treba za testove, i komplikacije koje ne pomažu tačnosti rezultata...
Da li je ovaj konkretan test bio slep? Nebitno. Ponavljam, uopšte nije bio cijl da se utvrdi koji su magneti bolji, po bilo kom kriterijumu, samo da li su različiti (ok, naravno da donekle jesu različiti vidi se iz aviona), ali glavna poenta je utvrditi da li su te razlike male ili velike, i da li su takve da se lako mogu nadoknaditi (primera radi, povećavanjem visokih na pojačalu, nadoknaditi nekom pedalom itd.). Ispostavilo se da se NE radi o razlikama koje se mogu na taj način nadoknaditi. To se utvrđuje samo gledanjem "slika" (spektralnih), dakle, opet, zvuk nije ni slušan uhom u ovom testu, nebitno.
Usred Zala wrote:Uopšte nisam shvatio šta si hteo da nam objasniš svojim tekstom!? Uzeo si dva različita magneta, pogledao spektograme i utvrdio da su različiti. Pa kakav je to test!?
Naravno da su različiti. Dva magneta iz iste serije, istog proizvođača pa će pokazati neke razlike u spektru. Možda se to neće videti na tim igračkama na računaru koje su tu samo usput, ali na ozbiljnom instrumentu sigurno hoće. Ja sam svojevremeno u jednom institutu na vrhunskoj HP opremi merio dva mikrofona istog modela, istog proizvođača, kupljenih istovremeno i nisu sasvim isti. To nisu bili skupi mikrofoni pa su razlike bile primetne. Ta dva mikrofona sam istovremeno pobuđivao istim signalom iz jednog izvora, a eto u izlazu je bilo razlike.
Ok, volim teška i dobra pitanja, za to sam ovo i krenuo da radim

Pročitaj molim te poslednji pasus mog odgovora banciki, u ovom postu. Znači, pravo pitanje nije da li razlike bukvalno postoje, nego da li su te razlike takve i dovoljno velike da drugačije motanje magneta može da proizvede razlike koje nekome mogu nešto da znače. Ima toliko legendi o tonu gitare, i, naravno, toliko subjektivnih mišljenja a toliko malo testova. Mislim, drago mi je ako ti misliš da ručno motanje magneta ima smisla, ali ima profesionalaca koji nisu ubeđeni u to, a imaju dosta iskustva i razloga da potkrepe svoje mišljenje. A da čak ne ulazim u objašnjenja, šta je to konkretno različito u ručno motanim...
Inspiraciju za test sam dobio kad sam video post na jednom stranom forumu (gde se kao sastaju profi gitaristi): prvi post je pohvalio Fender Custom Shop 69 magnete koje je motala Abby Ybarra (ona fender bakica). Nadovezivala su se mišljenja, a neki ljudi su očigledno nisu baš pričali napamet.
Primera radi, jedan čovek je rekao da je probao neke ručno motane magnete i Custom Shop 69 magnete, ali nije našao u njima ništa što nije imao u svojim stock magnetima na stratu. Tj. čuo je razlike tipa, ovaj ima više visokih, ovaj manje, ali to se sve dalo srediti podešavanjima pojačala.
E vidiš, ja smatram da ove dve slike što sam ja ovde pokazao, objektivno, naučno dokazano, govore o tome da se te razlike ne mogu nadoknaditi podešavanjima pojačala. Takođe, ako vidiš koliko su velike ove "doline" na ovom "milan" magnetu, onda je jasno da razlike nisu minorne (što se tiče tvog primera dva mašinski motana magneta u istoj seriji, razlike ne bi bile kvalitativno drugačije. ok, to je možda stvar diskusije ali, ako hoćeš, mogu uraditi i takav test).
Usred Zala wrote:Osnovna razlika fabričkih i ručno motanih je u tome što su prvi sasvim ponovljivi u velikom procentu, dok su u maloj privredi unikatni i teško sasvim ponovljivi.
Da ako bukvalno shvatiš pitanje o razlikama, ali to pitanje nije interesantno. Ako Abby recimo 50 godina mota magnete svaki dan, vrlo je verovatno da ne razmišlja više o tome opšte, nego prosto ima svoj sistem (nesvesno) kojim namota magnet da izgleda ok. Ovo je jedna od stvari koje je teško objasniti rečima, ali da namotaš sam jedan magnet bilo bi ti očigledno. Recimo, ako bi išao rukom konstatno i pravilno levo-desno, onda bi na sredini imao ispupčenje. To je zato što si kroz sredinu prošao u svakom cugu dva puta, a na svaki kraj po jednom.... I onda, neki "motač" npr. razvije sistem, idem levo-desno a na svaki minut pogledam šta se dešava i popunim gde ima manje žice........ E to sistemima tog tipa govorim, i u tom smislu "motači" razviju sisteme koji ostavljaju neki ipak konstatan pečat na zvuk pickupa...
Neko je čak išao dotle da je po potpisima na pickup-ma provalio da ima oko 5 motača u Fenderov istoriji, koji su motali one pickup-e što , subjektivno, zvuče odlično. I, sada, ta osoba nudi uslugu motanja legendarne osobe po izboru...
Posebna je priča što ni kod jednog majstora nisam video uređaje za merenje karakteristika zavojnice, a poseno ne i magnetnog polja. Znači da se tu sve radi na osnovu ličnog iskustva i osećaja.[/quote]
Što se magnetnog polja tiče, to je (dovoljno) konstantno, magneti se prosto namagnetišu do maksimuma. Znači, i Fender i ostali napune Alnico 5 koliko može da ide. Ukoliko žele manje od toga, onda stave Alnico 4, 3 ili 2.
Ali da, generalno si u pravu.
Rocket Roll wrote:Da, postoji razlika u zvuku. No, to nikako ne znači da su "ručno" motani magneti bolji. Probaj na njima da sviraš bilo šta što zahteva velik gain, i dobićeš mikrofoniju i "raspad" zvuka.
Drugim rečima, postoji razlog zašto ćeš malo koga ko svira "tvrđu" muziku uhvatiti makar i na svetlosnu godinu blizine "ručno" motanom magnetu.
Da, ono što si napisao kao generalne karakteristike ručno motanih magneta, to je tačno. Recimo, generalno, smanjuje se impedansa pa ima više visokih... Ali, opet, generalizacije baš i ne pomažu... (Uz to, ako je ono za nekonkretne basove bio generalan komentar za ručno motane magnete, to nije tačno!).
To što si rekao za mikrofoniju, to je zato što ljudi kad ručno motaju onda se boje da ne pukne žica, pa tenziju žice ostave dosta labavu. Ja imam i ručno motani strat magnet koji nije voskiran i nema mikrofonije - samo je čvršće motan... Našao sam i specifikaciji žice kolika težina sme da se okači na nju a da ne pukne. (sad ću lupiti pišem baš po sećanju a na letovanju sam, mislim da je oko 30 grama za ovu moju konkretnu debljine 42). Znači, sada mi samo preostaje da detaljno testiram onu moju novu spravu za tenziju žice, napravljenu od karike štapa za pecanja...
Generalno, cela ta priča ručnog motanja ima toliko legendi, i sve se u 99% slučajeva svodi na simuliranje vintidža.... tako da se tema onda i svodi samo na to....
Što se modernog čvršćeg zvuka tiče, ajde, sad da ne dužim, a i realno, nemam previše iskustva u probanju ovog tipa magneta na tome... Ali tek tu bi bilo teško generalizovati!
A da, naravno da ručno motanje nije odgovor za sve! Ja čak tvrdim i da je za neke magnete klasičnog tipa, mašinsko motanje bolje! Recimo, za neck magnet na Les Paul-u, ja više volim mašinski motani magnet! (tj. koliko je to moguće ujednačeno motan magnet). Zvuk je tako kremastiji, a voicing više nalik na govor iz dubokog grla, ne znam kako bih to tačno opisao, recimo da je više kao Slash u solažama, još više "toga".