
...i po prvi put u istoriji (zaista je tako) niko ne mora da krši autorska prava da bi ga slušao na dan izlaska. "In Rainbows" je dostupan sa Radioheadovog mirrora, http://www.inrainbows.com/ , kao besplatan download - ako vi tako želite.
Kratak pregled: Radiohead su odlučili da ne rade do izlaska novog albuma... a ta odluka je pala 2005. Sve do sada su pripremali svoj sedmi studijski album, "In Rainbows", i odbijali da obnove ugovor sa EMI (već je postalo legendardno njihovo odbijanje da budu požurivani i terani na komercijalnost).
Stoga i ovako inovativan potez - prodavaće svoj album preko svog sajta, sa tim da profit ide njima (to nije ništa novo, imajući u vidu da je proteklih meseci prodaja pesama preko neta po prvi put u istoriji PRETEKLA prodaju CDa), ali će album prodavati za cenu od 0 do 100 funti, pa koliko vi date.
Usuđujem se da kažem da je digitalna revolucija konačno uspela da vrati ciklus "muzičari - publika" na sam početak: muzičar svira za vas, a vi mu date neki dinar, ako tako želite. Ako ne želite (ili ne možete), samo slušate muziku.
Detaljne debate o ovom potezu Radioheada možete naći svuda po netu... Da se mi najzad pozabavimo onim što smo čekali skoro tri godine - albumom.
1. "15 Step" – Gitara is back, u ritmički uvrnutoj progresiji i potpuno čista. Njihov neponovljivi potpis je opet tu, a od efekata imamo samo notoriozno uvrnute bubnjeve, distorzirane loopove, i neobično puno reverba na glasu (puno za Thoma Yorkea, to jest). Stihovi za pamćenje: "How come I end up where I started?"
2. "Bodysnatchers" – Nazad na "The Bends", ali mnogo mekše. Momci postaju profinjeniji sa vremenom. Gitare bez sumnje prže, ali vrlo slušljivo. Ne znam kako ovi momci uvek uspeju da proizvedu barem jedan rif koji niko nikada nije čuo! A umeju da napišu i prave stihove: "It is the 21st century, You can fight it like a dog." Pesma završava u dubokom post-rock "oranju". One back at ya, My Bloody Valentine.
3. "Nude" – Ko je rekao "Exit Music (4 A Film)"? Thomov beskonačan i visok vokal, pravilno elegična progresija. Za onog ko je možda propustio "Kid A": ovako zvuči sadašnjost. "You... feel up with noise, but there'll be something missing." Saosećamo sa bukom moderne muzike (distorzije, prekompresovanje), ali nam u njoj nešto nedostaje.
4. "Weird Fishes/Arpeggi" – Arpeđa su potrošena samo ako nemate dobrog pevača, dobre stihove i dobre ideje. Eterični pejzaži su opet tu. "Slika Evrope", kako se lepo izrazio Lars Fon Trir. Severno svetlo i kraj materijalnog. Koliko duha čujete? "Turn me on to phantoms - I follow to the edge of the earth."
5. "All I Need" – "I am holidays that you choose to ignore." Bio jednom jedan čika, zvao se Danijel Lanoa. Ne, ne brinite - ko je trebao da čuje za njega, čuo je; a opet smo svi čuli njegove radove. Kada u sobi sedi neko ko zna više od vas, ali ćuti - to zvuči kao ova pesma. Znam, znam, govoriti o muzici, to je kao...
6. "Faust Arp" – Akustična gitara i violine, šta novo može time da se kaže? Izgleda da ipak može ponešto. "Wakey wakey, rise and shine." Ko ume da sluša, čuće "Her Majesty" i "Blackbird".
7. "Reckoner" – Ovako se snimaju živi bubnjevi u dobroj sobi. Možda i nisu živi, ali kakva produkcija! Kakve činele! DJvi i remixeri će ovo samplovati u roku od tri dana. A tek kako se glas slaže sa klavirom. Zašto u Srbiji nema ovakvih aranžmana, kada već nema ovakvih tekstova? "Insect bites. Machine-gun-cameras. You're not asleep."
8. "House of Cards" – Prelivi su razbacani svuda po zvučnoj slici kao da je u pitanju neko mirnije platno Johna Singera Sargenta. U2 nisu nastavili sa "Zooropom", ali Radiohead jesu. "The infrastructure will collapse. Carpet spikes. Throw your keys in the bowl." Ko bi drugi uspeo da uklopi violine uz takve stihove?
9. "Jigsaw Falling into Place" – Umetnost blagog zakucavanja basa u groove. "What's the point of instruments? Words are a sawed-off shotgun." Artikulisani izliv emocija - ko bi rekao da pesma može da bude tako "tvrda", a gitare akustične?
10. "Videotape" – "I have it all here. In red, blue, green." Uvek sam se divio vrhunskoj umetnosti pravljenja pesme u najboljem studiju, sa najboljom opremom i odličnim producentom tako da ona na kraju zvuči kao da je snimljena u mojoj dnevnoj sobi, na diktafon, uz otvoren prozor. A onda iznenada primetite kako su niotkuda izronili neki semplovi, kao da je - dok ste gledali kroz prozor, zamišljeni o pitanjima Otkrovenja - u sobu ušla cela gomila poznanika i počela da čavrlja na lake teme, otvarajući frižider i idući u WC.